U nekim veoma posebnim trenucima sam u potpunsti bila iskljucena, prestala bih da kontrolisem ruke, neki neobjasnjivi pokreti i neke cudne grimase bi me salijetale kao da sam bila žrtva zavjere drugog stvorenja u meni. A tek riječi, ne, sad sa sigurnoscu mogu tvrditi da nisu bile moje, nekakvi otpaci iz ćorsokaka mog malog mozga. Govorila bih o potpuno glupim, ili da ne budem bezosjećajna, nebitnim stvarima. Usne su mi drhtale, osjecala sam blagi povjetarac, sve je bilo kao u snu.
Ali nije tu bilo ničeg posebnog. Kad bih sve sabrala i oduzela mozda jedno malo veće nista. A opet, boli me nista. Tesko samoj sebi priznajem da je TA ( čitaj samo moja stvar) ipak jedna obična i klasična priča.Sad mi se čini i vječna.
A TA je nekako, skoro pa oduvijek uz mene, nekad me sputa, nekad ni sama ne znam šta je ona, nekad se blesavo smijem, nekad zna da izazove erupciju, nekad sam svjesna koliko sam smješna. A nekad je jednostavno NISTA.....
Ponekad, u slobodno vrijem fotografišem. Doduše, užasno me mrzi da slike igdje objavljujem, pogotovo na Facebook, jer su mi nekako isuvise drage, a stvari objavljene na Fb-u su vrlo često protraćene. :D Ugl, pošto ovo niko ne čita ( osim Eminica :D. Tnx girls.), odlučila sam da postavim par svojih fotografija. Onako osrednjih.....:D
Grapes.
Old road.
Blue doors.
Cosmos, my blind cat.
Lonely leaf.
Flower.
To je to.
Monday, September 26, 2011
Kao što sam u jednom od prethodnih postova napisala, izuzetno sam osjetljiva na pitanja vezana za prirodu i zaštitu okoliša, ali i na pitanja socijalne nepravde. I nekako u zadnjih par dana sam razmišljala o čemu bih u stvari htjela da pišem na ovom blogu ( pored stvari vezanih za Lookbook), i onda sam se odlučila da pišem o onome što me nekako najviše pogađa i dotiče , a to je ogromna nepravda i nejednakost u svijetu. E sad možda sve to djeluje pomalo naivno, sve naravno u kontekstu, kako JA sam protiv bukvalno cijelog svijeta mogu bilo šta promijeniti. Ako ne mogu promijeniti, a onda mogu kuditi i pljuvati po tome, možda dodje do ušiju nekoga ko je sposobniji od mene.
Ono što me oduvijek dodirivalo i pogađalo jeste Afrika. Bukvalno najparadoksalniji primjer "moderne" politike i zapadnjačkog licemjerstva. Ako uzmemo političku kartu ove zemlje, na prvi pogled nam postaje jasno zašto je situacija na tom kontinentu takva. Dakle kada su se dragi nam Francuzi, Britanci, Holanđani itd. povlačili s kontinenta, jer su napunili svoje rezerve i obezbijedili 500 budućih generacija svakojakim bogatstvima, čisto da im žitelji Afrike ne bi ništa ostali dužni a i da im učine uslugu, oni su povukli takve granice, koje će u Africi stvarati probleme sledećih 1500 generacija ( naravno ako ih bude, ili ako ne dodje do nekakvog prevrata :D).S obzirom na broj plemena u Africi, odnosno naroda, i njihovu vlastitu ideju o podjeli zemlje, ovakve granice su ubitačne. Nemam šta pretjerano govoriti o tome. U Arfrici dobro žive Afrikaneri ( potomci kolonizatora), i eventualno sjeverni islamski dio države ( koji je trenutno u fazi raspada, jer su isti oni shvatili da su taj dio nekako zanemarili, a i Kraljice Nafte nikad dosta). E sad, briga me za bogatstva, ono što je stravično jeste kako ti ljudi žive. Aids, nedostatak pitke vode, i ono najgore GLAD u 21. vijeku. Gledati kako im crveni krst i Un bacaju kutije hrane, a na drugoj strani gledati kako i Mi, a tako i Bogati dio planete bacamo kutije iste te hrane, prosto mi dodje da nestanem. Nestanem jer sam nemocna.
Jedna od najpoznatijih fotografija, za koju je novinar dobio PUlitzerovu nagradu. Nije li to divno. Nadam se da je sklonio dijete od tog lešinara.
Ali odlučila sam da neću da odustanem, ili nestanem. Počeću sa malim stvarim, i pomagaću onim ljudima kojima zasad mogu pomoći. Za početak tu je mali Ognjen, i iako telefonske kompanije uzimaju dio za sebe, i taj mali dječak dobije dio. Stoga, nazovite, jer mislim da svi možemo napraviti promjenu......:) Ja ću bar pokušati.
A o nepravdi u sistemima zdravstva u svijetu da ne govorim. Ali dobro, učinimo šta možemo.
So, this is mine Faust inspired look. Key is in the look. :D My favourite boots and lovely dress..:D
I wwas reading Milorad Pavic and his book Predeo slikan čajem (Landscape painted with tee) so I decided to draw this picture. Im not a really good painter but meaning is here. Read it. Navy shirt.
This bag was a gift for me from my cousin. She made it herself. Blouse is my mothers. She was wearing it in 80s.
These looks are on lookbook.nu so if you are Hype them.
Prvo: Hvala Emina.....:)
Dakle ono sto ćete saznati ako budem uopste nastavila pisati blog ili ako ga uopste bude iko citao :D, jeste činjenica da obožavam prirodu. Pošto živim na selu ta činjenica nije ni najmanje začuđavajuća. Dakle obožavam biljke, životinje ( i ljude) i sve ono sto priroda može ponuditi. Prije nekih godinu dana odlučila sam se da počnem koristiti prirodnu kozmetiku, jer jednostavno nisam više imala volje da plaćam reklamu za komercijalne a pritom "otrovne" proizvode. Iako je ponuda takvih proizvoda ( prirodnih) u našoj zemlji bukvalno obeshrabljujuća, ipak može da se nađe par genijalnih univerzalnih proizvoda ( kao što su npr DR. Pasha sapuni, o kojim imam namjeru pisati u budućnosti). U DM-u se moze pronaci njihova marka koja je pa moze se reci donekle prirodna "Alverde", ali npr. šamponi i regeneratori su im prejaki, jednostavno sadrže previše sapuna ili čega već. Pošto uskoro počinjem studij medicine , maksimalno ću se truditi da upoznam šta to sve našem organizmu odgovara, a sta ne ( pa vam možda i prenesem to znanje) :). Ono što iz njihove kolekcije mogu preporučiti jeste Deo- roll on ( ja sam imala od nevena), iz vrlo jednostavnog razloga jer ne sadrži Aluminijum kao svi ostali anti perspiranti. Kada sam čula ovu činjenicu ( aluminijum), nekako sam odlučila da je došao kraj 48-satnoj zaštiti protiv znojenja. :D I da, Alverdeov deo je odličan i jako lijepo mirise. Takođe preporučujem njihov balzam za usne, jedini koji postoji na našem tržištu (neven-Calendula). Divno njeguje oštećene usne.
Ali, ono o čemu sam ustvari htjela pisati jeste činjenica da je jesen ( kao i proljeće) odličan period za skupljanje biljaka. Dakle živim na selu pa mi nije ni najmanji problem doći do raznih biljčica ( naravno ako rastu u mom kraju). Juče sam išla u pohod na ljuske od mladih oraha i korijen koprive. Pošto već duži period puštam kosu, odlučila sam da ju nečim i njegujem, a da to naravno nisu maske, regeneratori, pakunzi...bla, bla, bla, bla.....i ostalaa izvikana ******. :D Kao što znamo, a kao što i ime mog bloga kaže, kopriva je univerzalan lijek koji se bukvalno koristi za sve i svašta (od problema sa probavom, preko uroloških problema, do eto njege kose). Sprečava opadanje kose, daje joj sjaj, i ako se koristi redovno čini kosu gušćom. Inače pošto je jesen, a ljeto je bilo vrelo, sada nema smisla brati listove tako da se sada vadi korijen. Mozete ga ostaviti da se osuši a možete ga i odmah spremati. Spremanje je jednostavno: korijen potopite u vodu, i pustite da se kuva dok ne proključa. Operete kosu nekim neutralnim šamponom, isperete i namočite kosu čajem od korijena. Poslije nema ispiranja, samo pustite kosu da se prirodno isusi. I tako svaki put ( korijen koprive se moze kupiti i u apoteci za male pare).
Što se tiče oraha, moja draga mama je dobila po koju sjedu ( a kao i ja ima tanku kosu, tako da bi ju klasično farbanje samo uništilo), pa je odlučila probati ovaj način potamnjivanja kose i prekrivanja sjedih. Dakle postoje dva načina: sa lišćem i sa ljuskom mladih oraha. Sutra probavam ovo sa lišćem ( način pripreme je potpuno isti kao i kod korijena koprive), i nadam se mozda nekom blagom potamnjenju kose ( nravno nakon par puta upotrebe), ili barem sjaju i njezi, posto i orah ima sličan učinak kao i kopriva. Kora mladog oraha se koristi za prekrivanje sjedih i malo jače potamnjivanje kose. Kora se suši, potom melje te miješa sa voćnim octom i biljnim uljem. I potom se nanosi kao kana. Probam pa vam javim.:) Eto smorih maksimalno. Za kraj nekoliko slika i pjesma koju sam slušala dok sam pisala post.:)
