* Sutra idem na Pop art market, i msm da ću si kupiti nešto baš fino.
* Čitam " Čekaj do proleća, Bandini". Fante piše lijepo. Ponekad toliko lako i istinito da me strah. Ali to samo ponekad (strah).
* Gledala sam slike jedne virtuelne poznanice upravo. Divna je. Nekako nježno izgleda. Da sam ju srela na ulici prije nego što sam vidjela ove slike ne bi ju prepoznala. Vjerovatno.
* Skontala sam da imam problem sa bradatim muskarcima. Apsolutno su mi neodoljivi. Ponekad se čak uhvatim kako zurim u izvjesne primjerke.
* Poslije svih silnih poštapalica prešla sam na sasvim izvjesno ili izvjesno. Koristila sam: apsolutno, u suštini, bukvalno, znači i jos nekoliko. Zamislite minijaturnu Džo kako suče filozofsku nepostojeću bradu i govori: sasvim izvjesno. Grgh.
* Imam docimerke i doormarke. Jedna docimerka je raskinula sa momkom pa je pjesma u tom nekom sjebanitis ljubavni fazonu ( dijagnoza stručna ood strane mlade doktorice). Doormarke slusaju Rijanu i Eminema. Vrlo cudno i kompleksno. Malo mi je pomućeno stanje uma.
Vraćam se u čitaonicu.
e'o malo Poa
Baj, baj
Džoen
