Sonja

Gledala sam nekoliko priča o tim nekim ljudima koji su obilježili Beograd.  One nisu bile kombinovane nego su samo iskakale jedna iz druge. Kad postaneš svjestan svijeta tražiš neke ljude koji će da sa tobom iznesu tvoj ideju. Možeš to proći kao fazu  ili to nositi negdje u srcu čuvajući kao neku tihu bol, koja te prati na tvom proputovanju kroz misiju promjene svijeta. Ja sam možda od ovih drugih. Pomalo idealista, poprilično uporna, gledam na svijet pomalo iskrivljeno. Barem u odnosu na ostatak.

Par ljudi koji su ih poznavali su rekli:
  Oni su na svoja pleća stavili preteško breme. Borili se sa vjetrenjačama. Doslovno prevedeno.
Ona je rekla: I onda kažu da je ona jedna nervozna žena. Probajte VI biti u otporu petnaest godina.

U septembru su četiri godine od njene smrti. Predoziranje heroinom i morfinom. Ja bih rekla da , stvarnošću, koju nije uspjela promijeniti. Barem je ona tako mislila.
Ali ne. Ostavila je traga. I ona i čitava njena generacija. Žive kroz svoja djela. I govore kroz njih.


Zašto volim Sonju:

Da li si se ikada pitala zašto ljubav boli?

Sve iz filma " Una" Miše Radivojevića, po knjizi Mome Kapora.

Film " Crna Marija"

Ko može da voli šampitu?

Pisaću o nekim ljudima koji me inspirišu.

baj, baj 

                             Džo *-*