A Book i ponesto o ljudima koji bacaju knjige

Part one

Prije neki dan čitajući jedan post, prisjetila sam se da imam ovu divnu knjigu. Ustvari to čak i nije knjiga, barem ne u klasičnom smislu  rijeci. Ovo je zbirka nekoliko izdanja jednog ženskog časopisa, koji je izlazio u Jugoslaviji, tj. Beogradu, početkom šezdesetih prošlog vijeka. Časopis se zove Praktična žena. I divan je, predivan....*-*

U sustini klasičan ženski časopis samo prilagodjen vremenu. I to je ono što mu daje poseban štih. Pregršt savjeta, o recimo održanju bračne stabilnosti, ili npr. kako sašiti savršen kupaći kostim, ili kako skuhati ručak tako da vaš muž bude zadovoljan. :D

Ono što je mene u stvari iznenadilo je činjenica da je časopis ipak bio u skladu sa ostatkom svijeta tada, iako ja sama nisam sigurna da ga je mnogo žena tada uopšte moglo  čitati ( barem na nasim prostorima). Modni savjeti su mi ubjedljivo najljepši, dok  posebno mjesto u mom srcu zauzimaju reklame....*-* 

Part two

Kako sam došla do nje? Jadna knjiga je imala sreće. Moj dragi padre, kao i ja, voli da čita. I jelte jednog dana je bio u posjeti kod nekakvog rođaka. Ono što je primjetio, ga je u najmanju ruku razočaralo ( a mene kasnije oduševilo). Na kamari sa smećem , knjige. Spremne za bacanje.  Bilo je tu još nekih knjiga,  Perl Back_ Paviljon žena, nekakvi priručnici...

 E sad pokušajte da zamislite radost u mojim malim očima kad je tata ove stare mirišljave knjige donio kući. A knjige imaju poseban miris, pogotovo one starije.Ako imate nekakve starije primjerke, omirišite ih. Mene momentalno pukne inspiracija...:)

I sad razmišljam, ko još baca knjige? Danas ih možete prodati polovnicama, ako ih već ne želite. Na kraju krajeva mogu vam služiti kao ukras. Ili ih jednostavno možete ČItati, listati, mirisati, pričati sa ili o  njima, sačuvati za svoju djecu, baciti ih u kutiju, nikad ne znate. Samo ne paliti ih. To je zločin. Ako se mene pita protiv čovječnosti. I svega dobrog u ljudima. Da li ste možda gledali Pun mjesec nad Beogradom? Ako jeste, onda znate o čemu pričam.  Dakle borimo se za knjige, čak iako nemamo naviku da ih čitamo, jednog dana neko ce nam biti zahvalan, sigurna sam. :)

Čak i one koje nemaju neku umjetničku vrijednost, nam mogu poslužiti da shvatimo kako su neke druge mnogo bolje. 

I sad zamislite vi da je ova divotica dolje spaljena, pa šta bih ja, šta bih.....:D

Baj, baj

                      Džo *-*