A Book i ponesto o ljudima koji bacaju knjige

Part one

Prije neki dan čitajući jedan post, prisjetila sam se da imam ovu divnu knjigu. Ustvari to čak i nije knjiga, barem ne u klasičnom smislu  rijeci. Ovo je zbirka nekoliko izdanja jednog ženskog časopisa, koji je izlazio u Jugoslaviji, tj. Beogradu, početkom šezdesetih prošlog vijeka. Časopis se zove Praktična žena. I divan je, predivan....*-*

U sustini klasičan ženski časopis samo prilagodjen vremenu. I to je ono što mu daje poseban štih. Pregršt savjeta, o recimo održanju bračne stabilnosti, ili npr. kako sašiti savršen kupaći kostim, ili kako skuhati ručak tako da vaš muž bude zadovoljan. :D

Ono što je mene u stvari iznenadilo je činjenica da je časopis ipak bio u skladu sa ostatkom svijeta tada, iako ja sama nisam sigurna da ga je mnogo žena tada uopšte moglo  čitati ( barem na nasim prostorima). Modni savjeti su mi ubjedljivo najljepši, dok  posebno mjesto u mom srcu zauzimaju reklame....*-* 

Part two

Kako sam došla do nje? Jadna knjiga je imala sreće. Moj dragi padre, kao i ja, voli da čita. I jelte jednog dana je bio u posjeti kod nekakvog rođaka. Ono što je primjetio, ga je u najmanju ruku razočaralo ( a mene kasnije oduševilo). Na kamari sa smećem , knjige. Spremne za bacanje.  Bilo je tu još nekih knjiga,  Perl Back_ Paviljon žena, nekakvi priručnici...

 E sad pokušajte da zamislite radost u mojim malim očima kad je tata ove stare mirišljave knjige donio kući. A knjige imaju poseban miris, pogotovo one starije.Ako imate nekakve starije primjerke, omirišite ih. Mene momentalno pukne inspiracija...:)

I sad razmišljam, ko još baca knjige? Danas ih možete prodati polovnicama, ako ih već ne želite. Na kraju krajeva mogu vam služiti kao ukras. Ili ih jednostavno možete ČItati, listati, mirisati, pričati sa ili o  njima, sačuvati za svoju djecu, baciti ih u kutiju, nikad ne znate. Samo ne paliti ih. To je zločin. Ako se mene pita protiv čovječnosti. I svega dobrog u ljudima. Da li ste možda gledali Pun mjesec nad Beogradom? Ako jeste, onda znate o čemu pričam.  Dakle borimo se za knjige, čak iako nemamo naviku da ih čitamo, jednog dana neko ce nam biti zahvalan, sigurna sam. :)

Čak i one koje nemaju neku umjetničku vrijednost, nam mogu poslužiti da shvatimo kako su neke druge mnogo bolje. 

I sad zamislite vi da je ova divotica dolje spaljena, pa šta bih ja, šta bih.....:D

Baj, baj

                      Džo *-*

Ukratko.

Dakle, inspiracija....:D Samo se desilo.  I bilo je zabavno. 

Nadam se da vam se svidja  bros posto je mojih ruku djelo.

Kosulja mi je malo velika, ali mislim da je ovo definitivno najbolji nacin da ju iskoristim.

I mali omaž meni veoma dragom glumcu, Voji Brajovicu....Enjoy......*-*

Baj, baj

                           Džo 

Svijetovi.

I jos malo genijalnih fotografija.

Kad kupim baterije, neke normalne za svoj fotoaparat, bacam se na fotografisanje. Dotada cu da uzivam u ovim.

Pokusala sam da napisem pjesmu, o razlicitim svijetovima, koji se mjesaju, i stvaraju neke nove univerzume. Tako i moj svijet, mijenja tvoj,

i prozimamo se.

Divota.

Ali, nisam uspjela. Nije ni bitno.

Fotografij u od Eric Lafforgue.

Baj, baj 

                                            Dzo *-*

Lack of inspiration

  Zadnjih dana se osjecam poprilicno cudno, i raspolozenje mi varira. Ponekad mi je totalno glupo što smo mi ljudovi kao vrsta toliko slabašni, i tako potlačeni od strane vlastitog tijela i svega oko nas, bez obzira sta  mislili..
I pročitah da se desila solarna oluja, nevidjenih razmjera -_-, chi a ja se pitam šta to nije u redu. :D
Danas sam otkrila Masao Yamamota. Fenomenalne fotografije. Dajem vam ih u nastavku, mene hvata neka čudna jeza od njih. Nekako opisuju moje raspolozenje. 
Mozda mi nedostaje ljubavi. Prema nekome. Ili ljubavi za mene.
Kakav savjet?
Nekakva biljcica?
Kakva vradžbina?
Nekakav lijek?
:D
Mislim da cu se drzati Elle za sada, ona ima bozanski efekat na moje srce. Dajem vam ju na kraju. Enjoy...

I za kraj divna pjesma.

Baj, baj 

                                                                           Džo *-*

Staro kao Grcka

Ovih dana je toliko vruce da je strasno. Ali mi se cini da vi to znate. :D Pretpostavljam da je i vama tako. Izuzev ako niste na moru, ili frizideru, ili ste dobili na BIngu pa ste otisli na ljetovanje u Švedsku, prijatnu, oprolećovanu Švedsku. Nemam pojma zašto sam se sjetila Švedske. Trenutno ne učim, i dane provodim čitajući, i zamisljajuci sta cu sve raditi kad temperature postanu normalnije.  Tj. -nikad.

 Trentno čitam Zamjatina . Ova knjiga je toliko strasna, i svaki put se zapitam šta ako, i ako šta. Čitava ideja toliko bezličnog društva mi unosi jezu. A opet društvo bez zločina mi se čini idealnim.Osim naravno ako se neradi o zločinu protiv samosvijesti. U svakom slučaju neću to doživjeti. Čak mi je strašnije i od Orvelove 1984, jer je nekako bliža nama, i radnja mi ne djeluje toliko nemoguce. Volite li anti/utopističke knjige? I da li ste pročitali ovu ili 1984 ili recimo Huxly-ev Vrli novi svet?

E ovo je autfit od prije mjesec dana, i naslov posta se odnosi na njega. To su divne sandalice koje sam kupila u sh- shopu, nevjerovatno lagana haljina iz Azela od prije dvije godine, i C und A prslučić.....

Uživajte u slobodi, ako već ne mozemo u svježini....^-^
     

I samo jos jedna pjesm, koje sam se sjetila koja mi ne izalzi iz glave. I divna je. :)

Baj, baj

                                       Džo *-*