Tuesday, July 31, 2012

Sastoji se iz dva dijela

Part one
Gospodin: Jovana, koliko imas godina? :)
Jovana: 20 :)
Gospodin: :O :o :o :o :O Pa ja ti ne bih dao vise od 15.
Jovana: Stay calm. -_-

A vi? xD
Ja lijeciti komplekse online. :D


Part two

Znate onaj divan osjećaj kad uđete u biblioteku. *-* I tu vidite neka bas poznata lica. Dobro, znam, ja živim u malom gradu, tako da  mi imamo samo dvije bibliotekarke. I jako su stare. Ustvari jedna je već otišla u penziju. Druga se sprema. Dobile su one podmladak, ali još uvijek obavljaju većinu. I tako, uđem, popnem se na sprat, odjeljenje za odrasle. I naravno, iza stakla vidim staro, dobro poznato lice. Ona vam se nekako srodila sa tom prostranom pprostorijom. Čak joj je i odjeća uparena. Čini mi se da ju nikad nisam ni vidjela u nečemu što nije  pastelno, toplo, u nečemu što se ne slaže sa redovima polica. Ona vam nije od onih koje bacaju osmijehe na sve strane. Čak štaviše, neko bi rekao da je hladna. Pokreti su joj precizni ali usporeni,  i kad vas primjeti glavu diže veoma polako.
Zatražila sam Kvaku 22 ( po preporuci koleginice blogerke :) ),  ona me pogledala, pomjerila usnu na jednu stranu, kao znak razmisljanja. Ustala je sa stolice, i otišla do polica. Ne, nažalost knjige nije bilo. Na čitanju. Bila sam pomalo razočarana.  Pitala me želim li Krvnikovu pjesmu? A ja, neupućena, da li je to od istog pisca? Nešto je rekla, ali nisam baš najbolje čula. Pa, pretpostavila sam, vjerovatno jeste. Pitala me da li želim knjigu, a ja jednostavno nisam imala srca da joj kažem ne. Kako reći baki od 60 godina, ma neću, vratite se vi ovamo, i čekajte dok razmislim. Može, odgovorih. Vratila se sa dvije knjige, od po 500 stranica. Knjiga jedan i knjiga dva. Uuuuuuuuuu, izazov pomislih. Potpisala sam se, i pravac kuća.
Kasnije sam na internetu provjerila, i ispostavilo se da pisac nije isti. Kvaku 22 napisao je Džozef Heler, a Krvnikovu Pjesmu Norman Majler.
Ali nema veze, mislim da ni vama ne bi smetalo da poznajete moju tetu bibliotekarku.
I počela sam čitati knjigu, doduše nešto malo jer nemam vremena, i zasad je dobra.
Čitali? Isplati li se? Sigurna sam da je odgovor potvrdan.....:)

P.S.
Inače ne smatram da sva djela nekog pisca moraju biti dobra, ili da sva moraju biti loša. Niti ovo što sam upravo napisala smatram apsolutnim. xD








Saturday, July 28, 2012

Shana

E ovako sam ja trebala da izgledam večeras na Demofestu.
Al necu...-_-
No svejedno da podijelim sa vama ovaj izgled. Muvacu se veceras u njemu po svom gradu...:D Bolje išta nego ništa.

Majicu sam dobila od drugarice koja je sa ansamblom išla na turneju po Portugalu i Španiji. Kupila ju je u Madridu. Marka je španska i zove se Shana.
Stvarno predivna majica.
Al od kada sam ju dobila svaki put kad pogledam nju i kesu meni iz glave ne izlazi 

.
E sad evo par stihova ,cisto ako vam se ne bude dalo da poslusate pjesmu, da vas motivisu da to OBAVEZNo uradite. Jer mi se cini da je ovo vise-manje, prica svih nas sa užeg ili šireg balkanskog prostora.
"Dal si covek emigrant, il' si mozda azilant?"
"Kako mislish da ces kod nas uci".
"ako te i pustimo, da li da ti verujem da ces jednom ipak ici kuci".

Iako smatram da smo mi iz BiH po tom pitanju ubjdeljivo na prvom mjestu. Tugo moja....:D




















Friday, July 27, 2012

Longplejka

Posjedujem gramofon.
4 Longplejke,  ploče samo manje ( singlica :D), kao na slici  ( Peters sisters- Negro spirituals)
nemam pojma kao su zavrsile u nasoj kuci, samo sam ih iskopala
2 klasicne ploce, jedna je Magazin 80tih, druga neki čiko koji pjeva šansone ( not my cup of tea -_-)

I bila je tona nekih narodnjačkih sa kojima smo se brat i  ja igrali kao klinci
sjajan frizbi, moram priznati

Grebanje igle, nepoznati scary tonovi i preskakanje nekoliko nota ( ko recimo današnje štekanje kompa samo puno sofisticiranije).....priceless

I mnogo mi se svidja ova kombinacija.......sa sve mojim srculencem.....*-*
Majica je iz
Alex exporta ( tugo moja, šta bih ja bez naših kvazi outleta) 
hlačice su moj masterpiece
sandale sh-shop






Baj, baj  
     
          Džo *-*



Wednesday, July 25, 2012

A Book i ponesto o ljudima koji bacaju knjige

Part one
Prije neki dan čitajući jedan post, prisjetila sam se da imam ovu divnu knjigu. Ustvari to čak i nije knjiga, barem ne u klasičnom smislu  rijeci. Ovo je zbirka nekoliko izdanja jednog ženskog časopisa, koji je izlazio u Jugoslaviji, tj. Beogradu, početkom šezdesetih prošlog vijeka. Časopis se zove Praktična žena. I divan je, predivan....*-*

U sustini klasičan ženski časopis samo prilagodjen vremenu. I to je ono što mu daje poseban štih. Pregršt savjeta, o recimo održanju bračne stabilnosti, ili npr. kako sašiti savršen kupaći kostim, ili kako skuhati ručak tako da vaš muž bude zadovoljan. :D
Ono što je mene u stvari iznenadilo je činjenica da je časopis ipak bio u skladu sa ostatkom svijeta tada, iako ja sama nisam sigurna da ga je mnogo žena tada uopšte moglo  čitati ( barem na nasim prostorima). Modni savjeti su mi ubjedljivo najljepši, dok  posebno mjesto u mom srcu zauzimaju reklame....*-* 

Part two
Kako sam došla do nje? Jadna knjiga je imala sreće. Moj dragi padre, kao i ja, voli da čita. I jelte jednog dana je bio u posjeti kod nekakvog rođaka. Ono što je primjetio, ga je u najmanju ruku razočaralo ( a mene kasnije oduševilo). Na kamari sa smećem , knjige. Spremne za bacanje.  Bilo je tu još nekih knjiga,  Perl Back_ Paviljon žena, nekakvi priručnici...
 E sad pokušajte da zamislite radost u mojim malim očima kad je tata ove stare mirišljave knjige donio kući. A knjige imaju poseban miris, pogotovo one starije.Ako imate nekakve starije primjerke, omirišite ih. Mene momentalno pukne inspiracija...:)
I sad razmišljam, ko još baca knjige? Danas ih možete prodati polovnicama, ako ih već ne želite. Na kraju krajeva mogu vam služiti kao ukras. Ili ih jednostavno možete ČItati, listati, mirisati, pričati sa ili o  njima, sačuvati za svoju djecu, baciti ih u kutiju, nikad ne znate. Samo ne paliti ih. To je zločin. Ako se mene pita protiv čovječnosti. I svega dobrog u ljudima. Da li ste možda gledali Pun mjesec nad Beogradom? Ako jeste, onda znate o čemu pričam.  Dakle borimo se za knjige, čak iako nemamo naviku da ih čitamo, jednog dana neko ce nam biti zahvalan, sigurna sam. :)
Čak i one koje nemaju neku umjetničku vrijednost, nam mogu poslužiti da shvatimo kako su neke druge mnogo bolje. 

I sad zamislite vi da je ova divotica dolje spaljena, pa šta bih ja, šta bih.....:D
























Baj, baj

                      Džo *-*

Monday, July 23, 2012

Ukratko.


Dakle, inspiracija....:D Samo se desilo.  I bilo je zabavno. 
Nadam se da vam se svidja  bros posto je mojih ruku djelo.
Kosulja mi je malo velika, ali mislim da je ovo definitivno najbolji nacin da ju iskoristim.
I mali omaž meni veoma dragom glumcu, Voji Brajovicu....Enjoy......*-*























Baj, baj


                           Džo 

Saturday, July 21, 2012

Svijetovi.

I jos malo genijalnih fotografija.
Kad kupim baterije, neke normalne za svoj fotoaparat, bacam se na fotografisanje. Dotada cu da uzivam u ovim.
Pokusala sam da napisem pjesmu, o razlicitim svijetovima, koji se mjesaju, i stvaraju neke nove univerzume. Tako i moj svijet, mijenja tvoj,
i prozimamo se.
Divota.
Ali, nisam uspjela. Nije ni bitno.










Fotografij u od Eric Lafforgue.
Baj, baj 

                                            Dzo *-*